Ribanje i prigovaranje o Apoksiomenu i zrcalima i još ponešto Ante Rašića
25.07. – 10.09.2025.
Galerija Juraj Plančić
Otvorenje: 25.07.2025. u 21h
Kustosica izložbe: Biserka Rauter Plančić
Hrvatski Apoksiomen, rad Ante Rašića iz 2011. godine, autorska je interpretacija antičke skulpture otkrivene 1996. godine u podmorju kod otočića Vele Orjule u Lošinjskom arhipelagu. Riječ je o impozantnoj replici tog antičkog predloška i o neo-maniristički komponiranoj skulpturi visokoj devet i po metara i optočenoj sa šest stotina mobilnih zrcala.
Ovaj rad, kojeg možemo svrstati u prošireno polje skulpture i umjetničkog djelovanja, ide u red autorovih ostvarenja nazvanih „1001 pogled“ koji se temelje na ready-madu i imaju palindronsko obilježje i dvojakost koju odražava mobilno kupaonsko zrcalo iz IKEA-e kojemu autor dokida uporabnu funkciju i koristi ga kao osnovni gradbeni optičko-vizualni element. Kao što je napisao Mladen Lučić: Taj industrijski element postaje mobilna skulptura koja u sebi sadrži pokretačku silu čitavog ambijenta, daje mu izvor i odraz svjetlosti a s njom i novi smisao i višeznačna iščitavanja svih Rašićevih objekata, koji nikada nisu do kraja dovršeni, već čekaju da prostor i publika to učine.*
Budući da je sama skulptura vrlo specifičan rad golemih dimenzija, posebno realiziran za prostore velikih gabarita, u skromnijem izložbenom prostoru Muzeja Staroga Grada autor ju predstavlja i izlaže u mediju fotografije i video filma. Stoga na ovoj izložbi filmski medij više nije prateća dokumentacija prošlih prezentacija, nego je samostalna umjetnička forma i novi artefakt koji i nakon „nestanka“ i demontaže autorova monumentalnog Apoksiomena ovoj njegovoj skulpturi omogućuje postojanje, produžuje život i osigurava trajnost, a gledateljima pak pruža mogućnost kako za vlastiti doživljaj i tumačenje, tako i za novu percepciju i recepciju autorova Hrvatskog Apoksiomena.
- Mladen Lučić, iz teksta o Hrvatskom Apoksiomenu izloženom u desakraliziranoj crkvi Sveta srca u Puli u okviru izložbe Ante Rašića „Umjetnost je lijepa“ 2012.
