Preminuo don Branimir Marinović.
DON BRANIMIR MARINOVIĆ rođen je u Milni na Braču na blagdan Svetog Valentina 14.2.1939. godine. Najveći dio djetinjstva proveo je u Splitu gdje je redovno ministrirao u splitskoj katedrali. Svakako najveći trag u kršćanskom odgoju uz njegove roditelje ostavljaju mu tadašnji župnik splitske prvostolnice don Mladen Alajbeg te učiteljica Smiljana Rendić, poznata splitska spisateljica i suradnica Glasa koncila. Klasičnu gimnaziju pohađa u Splitu. Zadnji razred završava u Đakovu, gdje pohađa i bogoslovni fakultet. Mladu misu takoder je imao u Đakovu 1963. godine na blagdan Svetog Petra i Pavla.
Prva župnička služba mu je bila u Brusju i Velom Grablju. 1968. godine je premješten u Vrbosku i župu Svetog Lovre vodi narednih 10 godina. Župnik Vrbanja i Svirača postaje 1978., s tim da Svirče vodi do 1996. a Vrbanj sve do 2005. godine. Umirovljeničke dane provodi u svom stanu u splitskoj Radunici, a mise je uglavnom suslavio u dominikanskoj crkvi Svetog Petra na pazaru. Zadnja dva mjeseca života načet godinama i zdravstvenim problemima boravi u Domu za starije svećenike, gdje umire 4.1.2023. godine.
Don Branimira ćemo ponajprije pamtiti po njegovim talentima i blagom karakteru. Govorio je više stranih jezika, njemački perfektno, te je uvijek bio spreman pomoći kad je nešto trebalo prevesti.
Također je bio vrstan spisatelj. Hvarski je suradnik Glasa koncila od 1991. do 2005. godine, a njegove tekstove ste mogli pronaći pod sinonimom Mir Mar. Napisao je više pripovjedaka. 27 godina bio je glavni urednik Duhovskog plamena.
Široj publici je ipak najpoznatiji po svom glazbenom radu. Za himnu euharistijskog kongresa splitske metropolije 1981. godine uglazbio je pjesmu dr. Drage Šimunđe Veselo braćo kliknimo, te ona postaje jedna od najizvođenijih duhovnih pjesama u Hrvatskoj u posljednjih 40 godina. Otpjevao je Križni put u sonetnom vijencu te brojne druge duhovne pjesme. Bio je izvrstan pjevač te je u župama u kojima je stolovao, skupa sa pučkim pjevačima čuvao višestoljetne napjeve. S vrbanjskim kantadurima putovao je po Hrvatskoj i Europi ponosno promičući glazbenu baštinu. Sudjelovao je u snimanju 3 CD koje je s pučkim pjevačima Vrbanja snimio Miki Bratanić.
Što se homilija tiče, tu ćemo ga se ponajviše sjećati po njegovim riječima na ispraćaju križonoše. Moćne propovijedi urezale su se u srca ne samo križonoša, već i prisutnog puka koji je bio brojan za tu prigodu. Možda je razlog tome što je i sam bio vrbanjski križonoša 1979. godine.
Krstio je na stotine naših sumještana, vjenčao brojne parove, sprovodio je naše očeve i majke, bake i djedove. A sigurno je u ovom našem bazenu rekorder po broju ispovijedi. Njegova vrata su bila otvorena 24 sata svima, i nismo čuli da je ikad ikoga odbio za sakrament pomirbe.
U njegovo vrijeme izgrađena je nova župna kuća u Vrbanju. Na župnoj crkvi je postavljen novi krov, aluminijski prozori te su sve instalacije u i oko crkve promijenjene i modernizirane. Kameni križ nakon 2 seljenja dobio je stalnu lokaciju u masliniku pokraj "remete kuće".
O njegovom karakteru dalo bi se puno toga napisati. Bio je uvijek vedar i nasmijan, skroman, a za današnje vrijeme bi se moglo kazati i prepošten. Čovjek koji se trudio da nikoga ne uvrijedi, uvijek dobar sa svakim, jednako se blago odnosio prema svima, praktičnim vjernicima ili ateistima, težacima ili intelektualcima. Čovjek koji je zračio dobrotom.
Posljednji ispraćaj don Branimira Marinovića bit će u subotu u 14:30 u njegovoj rodnoj Milni.
