Novosti

Don Franko Franetović (1921.-2103.) In memoriam


26.01.2014

Dana 26. prosinca 2013. u 3 sata i 30 minuta u Starom Gradu na Hvaru prestalo je kucati srce umirovljenog dugogodišnjega župnika župe Svetog Stjepana I., pape i mučenika, don Franka Franetovića.


Umro je okrijepljen svetim sakramentima umirućih u svojoj obiteljskoj kući.
Rođen je 3. rujna 1921. godine u dobro stojećoj zemljoradničkoj obitelji od oca Jakova i majke Ane rođene Tarbušković. Uz sina Franka imali su još šestero djece, iako je par blizanaca umro nekoliko mjeseci nakon poroda. U Starom Gradu je pohađao četiri razreda osnovne škole i dva razreda građanske škole, a već kao svećenički kandidat šest razreda klasične gimnazije u Splitu, ali je zbog ratnih okolnosti 7. i 8. razred te maturu polagao u Dubrovniku. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pohađao je dvije godine filozofsko-teološkog studija kojeg je zbog ratnih okolnosti nastavio i završio u Splitu, 1949. godine. Na Bijelu nedjelju ili Mali Uskrs u Starom Gradu je slavio svoju prvu svetu misu, nakon što je prije toga u katedrali svetog Duje u Splitu imao prezbitersko ređenje.


Služio je u župama Svirće i Pitve na Hvaru, a zatim je imenovan župnim vikarom (tada kapelanom) u svojoj rodnoj župi svetog Stjepana u Starom Gradu, gdje je u službi pomagao župniku don Dinku Bučiću.


Poslije smrti don Dinka Bučića, 1962. godine, tadašnji hvarski biskup mons. Mihovil Pušić, veliki zagovornik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj, imenuje ga župnikom župe svetog Stjepana I.,pape i mučenika, gdje ostaje sve do svog umirovljenja, a za vrijeme župnikovanja opsluživao je župe Selca i Rudinu. Bio je dugo godina dekan dekanata župa otoka Hvara.


Što reći o časnom svećeniku koji je u poratno vrijeme sve do naših dana služio u svome rodnom gradu. Čudna i u mnogim jezicima poslovična Isusova izreka “Prorok nije bez časti doli u svojoj postojbini i u svom domu”, koju sva četiri evanđelista spominju u svojim evanđeljima, ovdje kao da ne važi, jer don Franka su njegovi mještani primili kao svog i prihvatili kao duhovnog pastira, “trpjeli” punih pedesetak godina. Zbog svojih čvrstih stavova više puta je bio neshvaćen od vjernika pa čak i od svojih kolega, ali nije ustuknuo te je svoje i Božje principe i zapovijedi branio, živio i propovijedao do kraja. Kao mladi i požrtvovan svećenik pokrenuo je mnoge akcije u župi (križari), prihvatio čak i prije Koncila (1962.) služenje svete mise na staroslavenskom, a kasnije i na hrvatskom jeziku. U ono doba je prikazivao filmove na dijaprojektoru, što je tadabila novost, kao danas kompjutori, organizirao mnoge predstave vjerskog sadržaja u crkvi, pokrenuo i uređivao pa čak i tiskao župski list Corona sa surdanicima, te mnoge druge hvale vrijedne akcije u župi.


Za vrijeme komunističke vladavine bilo je organizirano nekoliko skupova u “Čitovnici” (Dom kulture) u Starom Gradu, ali ga vlasti nisu slomile ni potjerale iz župe, čak su nagovarali i biskupa M. Pušića da ga makne, ali nisu uspjeli jer su se u župi našli hrabri muževi koji su ga zdušno branili, gdje je i potpisnik ovih redaka, tada kao dječak bio nazočan i o tome sada svjedočim. Veliki i ustrajni propovjednik u svojim propovijedima nije vrijeđao i omalovažavao već kao ustrajan apologeta marljivo radio na njivi Gospodnjoj sve godine dugog i časnog svećeničkog života.
Znam da mu je bilo izuzetno drago što se je mogao “kao pobjednik” vratiti u školu kao vjeroučitelj. Godine 1994. tadašnja općina Stari Grad dodjelila mu je Nagradu za životno djelo što je bio znak i priznanje da su nagradili njegov rad za dobrobit župe i Grada Starog Grada.


Moram reći da don Franko nije bio svećenik graditelj ili ekonomist. Važnije od toga njega je oduševljavala ekonomija spašavanja duša i rad na njivi Gospodnjoj. Kao vrstan propovjednik bio je pozivan služiti svete mise i održati homilije u mnogim župama na Hvaru, prigodom velikih blagdana. Bio je dobar glazbenik, pjevač lijepog glasa i dobrog sluha što je obilato koristio. Iako narušenog zdravlja svakodnevno je služio svetu misu do pred sam kraj života. Dugo godina živio je s jednim bubregom, a sedam godina ga je pratila njegovateljica gđa. Sonja Perić, koja ga je čuvala i pazila kao oca. Puna strpljenja, pažnje i poštovanja bdjela je uz njega radi čega su joj župa i župnik posebno zahvalni, što je u homiliji na svetoj misi istaknuo i biskup mons. Slobodan Štambuk, a župnik don Ante Matulić pročitao njezino oproštajno pismo.


Hvala Vam dragi i poštovani župniče don Franko za svaku Vašu lijepu riječ, za sve svete sakramente, krštenja, pričesti, ispovijedi i krizme, za sve homilije i svete mise, za sve blagoslove našihobitelji i stanova, za podijeljene tolike svete sakramente umirućima, za sve napovijedi, svjedočenja i svete mise na tolikim vjenčanjimai na kraju za tolike sprovode i sprovodne svete mise. Nije ni čudno što je župna crkva svetog Stjepana, gdje ste toliko godina služili nama i Bogu, govoreći i vodeći nas Vašim primjerom do Boga, bila pretijesna za sve one koji su se htjeli oprostiti od Vas i zahvaliti Vam na trudu. Župa i župnik don Ante Matulić kao i bivši Vaši nasljednici don Mili Plenković i don Ivica Huljev od srca Vam zahvaljuju i mole Boga za vašu plemenitu dušu.


Sprovodnu svetu misu služio je i homiliju izrekao hvarski biskup mons. Slobodan Štambuk, generalni vikar don Stanko Jerčić, hvarski dekan don Emil Pavišić, te ostala braća svećenici i redovnici. Nazočni su bili i mnogi župljani župa u kojima je don Franko služio kao i mještani okolnih mjesta. Obred ukopa vodio je župnik don Ante Matulić, a obred su uveličali župni zbor Svete Reparate, Faroski kantaduri, korski pjevači te Hrvatska gradska glazba Stari Grad.
Vaša smrt i grob je Vaše tjelesno dokinuće, a prazan jeruzalemski grob za vjernike znak je nade u konačno uskrsnuće i dokinuće same smrti. Naše uskrsnuće ne započinje smrću već se začinje našim rođenjem jer smo od Boga i za nebo stvoreni.
Na kraju neka mi bude dopušteno da Vam se i kao Vaše krizmano kumče zahvalim i uskliknem u Vaše ime skupa sa svetim Pavlom: “Dobar sam boj bio, bitku dovršio, vjeru sačuvao pa vjerujem da mi je Gospodin pripravio neuveli vijenac slave i da će mi reći kad ga pogledam licem u lice – slugo dobri i vjerni uđi u veselje Gospodara svoga” te da će Vam dati pokoj duši.


Lux aeterna luceat ei Domine!


Ivo Dužević

 

developed by Nove vibracije