Novosti

In memoriam: Umro je naš don Franko


29.12.2013

Da, naš don Franko, jer je pripadao cijelom vjerničkom puku našega grada. Pripadao je brojnim generacijama kojima je zauvijek označio djetinjstvo i odrastanje. Iako je doživio visoke godine života koje su mu zadnjih mjeseci značile i potpunu tjelesnu nemoć, tužni smo jer s don Frankom zauvijek odlazi jedan dio nas samih, dio naše mladosti, dio života koji je bio čvrsto povezan s crkvom, s našim vjerskim odgojem i s našim župnikom. Lijepi su bili i oni kratki susreti u našim zrelim godinama kada smo mogli razgovarati o problemima koji nas muče kao roditelje i odgajatelje vlastite djece. Don Franko je to uvijek rado prihvaćao i savjetovao iako je često uz šalu i bez većih zamjerki davao odgovore. Je li se don Frankova strogost ublažila s godinama pokušavajući shvatiti trenutak vremena ili možda želi u meni vidjeti roditelja koji neće iznevjeriti u kršćanskom odgoju vlastite djece? Jer temelji su čvrsti, baš oni koje je on gradio u suglasju s našim dragim roditeljima. Rekla bih, bilo je to povjerenje u plodove vlastitog rada. To je moj odgovor.
Na jednoj je obljetnici male mature moje generacije don Franko bio naš počasni gost uz naše nastavnike, jer je to mjesto uistinu zaslužio. Nije bilo lako biti svećenik u vremenima komunizma kada je poziv na policiju bio gotovo svakodnevna pojava.Tada nismo znali što se sve tamo zbivalo, ali zabrinuta lica naših roditelja i njihovi međusobni tihi razgovori u prolazu nama djeci bili su dovoljan signal da to ne sluti na dobro. Tada nismo ni shvaćali zlokobnost tog totalitarnog režima koji je gasio živote ljudi, svojih sumještana, a i svećenika, bez razloga i mogućnosti obrane s takvom lakoćom poput brisanja gumicom na papiru. Don Franko je bio proganjan od komunističkih vlasti, ali nikakve prijetnje, policijska ispitivanja i psihološki pritisci nisu ga mogli zbuniti na njegovom putu Božjeg glasnika. I dalje je okupljao vjernički puk, naročito nas mlade. Bio je visoko moralan svećenik, nepokolebljiv u svećeničkom poslanju. Nevoljko je prihvaćao utjecaj novih „modernih“ vremena koja su se neminovno odražavala na vjernički život u župi. Koncilske smjernice rado je i odmah primjenjivao, posebice one koje su se odnosile na promjene u liturgijskim obredima. Bio je svećenik velike energije. Pokrenuo je zanimljiv župni list Coronu i bio je ne samo njegov glavni urednik i izdavač već i vrijedan autor pisanih priloga. Služenje Bogu bio je moto njegovog života koji je snažio duh u već vremešnom tijelu tako da nije odustajao od svakodnevnog služenja svete mise dokle god su ga noge slušale.
U njegovoj dugoj svećeničkoj službi sigurno je bilo i neshvaćanja, ali to ostaje u sjeni svekolikog dobra, vjerski korisnog i primjernog u njegovom životu i u pastirskom radu. Bio je svećenik čvrste vjere koju je svjedočio cijeli svoj životni vijek i zasigurno ostavio neizbrisiv trag u srcu svoga puka. Otišao je u zagrljaj Onome kojega je glasno i ustrajno slavio cijelim bićem, riječju, djelom i vlastitim primjerom. Zahvalni smo Bogu za krasan primjer svećeničkog života i svjedočenja vjere koji nam je Njegova providnost poklonila u don Franku, domaćem sinu.
Vama, don Franko, hvala za Vaš dugogodišnji nemjerljivi trud na Božjoj njivi naše starogrojske župe. Ostanite i dalje ustrajni za naše dobro, sada u blizini Svevišnjega.

 

Tekst: Margita Vučetić

developed by Nove vibracije