Novosti

IN MEMORIAM Marijan Hodak - redatelj, umjetnik, zaljubljenik u Paiz


30.07.2012

Kada je kao jedanaestgodišnji klinac Marijan prvi puta došao u Stari Grad – 1956 godine nije ni slutio da je to početak velike ljubavi između Paiza i njega koja će potrajati preko pedeset godina i rasti svakim novim dolaskom na Otok. Puno je Marijan poklonio Paizu a i on mu je tu ljubav često nesebično uzvraćao....kako smo se samo skupljali i družili uz TV kad se prikazivao neki od desetak Marijanovih filmova o Paizu i njegovim žiteljima. Bila su to prava mala poetska remek-djela ovog talentiranog redatelja.


Isto tako- često smo svjedočili njegovim prilozima u «Dobro jutro Hrvatska» koji su se svojom idejom i poetičnošću izdizali iznad okvira televizijskih produkcijskih normi.Česte su mu inspiracije za ove priloge bili baš starograjski motivi i svi smo mi koji volimo Paiz uživali u tim posebnim trenucima u kojima nam je Marijan donosio mirise i ljepotu našeg «molog mista» u naše zagrebačke domove.
Marijan – UMJETNIK živio je na mnogo načina, ne iscrpljući svoj talent «samo» kao redatelj: tako nam sedamdesetih godina u Tvrdalju Petra Hektorovića poklanja prelijepu izložbu fotografija Paiza i portreta zanimljivih Starograđana. Ova je lijepo postavljena izložba izazvala veliko zanimanje i mnogi je se i danas sjećaju.
1986 godine počastio nas je Marijan zanimljivom izložbom crteža u tušu u Sv. Jerolimu. Na ovoj je izložbi svoje pjesme govorila naša sjajna pjesnikinja Lucija Rudan a Jure Vranković održao uvodnu riječ.
Devedesetih Marijan na «Bonju» postavlja izuzetno zanimljivu etno-retro izložbu koja obuhvaća njegov petogodišnji rad tijekom kojeg u ulju i kombiniranoj tehnici oslikava stare odbačene škure, prozore, dijelove brodica a u sav taj skupljeni materijal ugrađuje krhotine školjki, ježinaca,ostatke ribarskih mreža a mašti posjetitelja izložbe daje krila!


2001. godine cijelu Ciklopsku ulicu ( svoju kolu u koju je dolazio preko pedeset godina , u svoju staru kamenu kuću ) pretvara u izložbeni prostor i nudi nam otvorana srca predmete koje je marljivo skupljao po Otoku i od ulomaka u koje intervenira bojom, neobičnim rasporedom – stvara svojevrsnu intimnu retrospektivu nevjerojatnog šarma.
Marijan Hodak rodio se u Šidu 1. siječnja 1945. godine, škole i Komparativnu književnost završio je u Zagrebu.
Bio je istaknuti član Kino kluba Zagreb i već 1968. snimio zapaženi autorski film « Sonata o blendi 2.8 za Nizo kameru FA 3».
Monumentalni dokumentarac «RUKE» snimio je 1973. godine i u vrijeme nastanka višestruko je nagrađivan i osim po entuzijazmu autora ni po čemu nije amatersko djelo.
Zatim snima filmove «Elie», «Kuhinju za gazdarice i brkatog poštara» a 1981. snima « Izlazak radnika iz tvornice i dolazak vlaka u stanicu» u kojem lucidno i duhovito spaja posvetu braći Lumiere s komentarima o društvu i to je film koji se i danas smatra najboljim filmom iz osamdesetih nastalih u Kinoklubu.
Marijan je svoj radni vijek proveo kao redatelj u dokumentarnom programu HTV-a ( najprije kao vanjski suradnik a od sredine devedesetih kao stalni zaposlenik) ostvarivši veliki opus poetičnih , zaokruženih, često nezaboravnih dokumentarnih i igranih priloga. Pamtimo ga kao angažiranog autora niza priloga o Domovinskom ratu.
Marijan je 26.srpnja 2012. zaklopio zauvijek svoje umorne oči , okružen do zadnjeg trenutka svojim najdražima Dankom i Jagodom koji su s njim umnažali ljubav prema Paizu.

 

tekst: Vesna Tadić

developed by Nove vibracije