Novosti

Vickov trabakul bit će ponos drevnog Farosa


16.12.2010

 Iako su ga godine pomalo pritisnule, a sluh mu gotovo nestao, Starograjanin Vicko Palarić (78) baš svaki dan po 6 - 7 sati u svojoj konobi radi na neobičnom trabakulu dugačkom 1.50, a širokom 0.62 metra. Bez ikakve makete, onako iz 'glave', njegove vrijedne ruke su, baš kao u starog kalafata, do sada napravile desetak doduše nešto manjih brodova. Bili su to jedrenjak s dva jedra i dva floka (bark), trabakul, bracera, leut i drugi, a neki od njih su završili kod prijatelja u Njemačkoj, pa i Italiji.


- Cijelo moje djetinjstvo vezano je za uvalu sv. Ante, no do mirovine sam punih 38 godina radio u splitskom »Jugovinilu« kao elektrotehničar, da bi se potom 1994. vratio natrag na Hvar. Ovaj moj hobi zaista nema nikakve veze sa strujom, ali se ja unatoč tome i bolestima s njim neumorno bavim već godinama. A za sve je zapravo kriva neograničena ljubav prema moru i brodovima, jer moj život bez tih dragocjenosti ne bi ni imao nikakvog smisla. Ovog svog ljepotana kad bude gotov nazvat ću »Sv. Rok« i na taj ću ga blagdan, što je ujedno i Dan grada Staroga Grada, dok god budem mogao iznositi na rivu kako bi ga vidjeli svi gosti koji nam budu stizali na svečanosti – govori Vicko u čijoj se konobi svaki dan izmjenjuje mnoštvo njegovih sugrađana, naprosto svi hoće da vide kako napreduje s tim najnovijim projektom.
Prema tome, Vickov trabakul će biti pravi ponos drevnog Farosa, jer mnogi će još bez sumnje uživati u pogledu na brod s dva jarbola, velikim i malim jedrom, te neizbježnim flokom, što je karakteristično za tu vrstu plovila. Da bi realizirao svoju ideju potrebno mu je poprilično drva od smreke i hrasta, ali i ponešto vodootporne šperploče, u što će utrošiti oko tisuću kuna, ali ništa zato puno više treba cijeniti njegovu fantastičnu upornost, budući da će mu za izgradnju ovog tradicijskog broda, kako sam kaže, trebati minimalno tri tisuće sati ustrajnog i preciznog rada.


Tekst i snimka Mirko Crnčević

developed by Nove vibracije