Novosti

FAK LEVONDA, DRINK BEVONDA!


02.09.2010

Na Hvaru se pojavio novi superjunak, konkurent jelšanskom Levandermanu i zaštitni znak najstarijega koktela na svijetu

 

MIRAKUL NA OTOKU! Fak levonda, drink bevonda!
 

•• FAK LEVONDA, DRINK BEVONDA!

•• PAIZ UZVRAĆA UDARAC!

•• NA HORIZONTU HORE ANTIČKOG FAROSA POJAVIO SE NOVI KOSTIMIRANI JUNAK! BEVANDERMAN!!!

•• JE LI OTOK TIJESAN ZA DVA SUPERJUNAKA?

Tragom ovog neobičnog oglasa na Facebooku uputili smo se preko mora do antičkog Pharosa, danas poznatijeg kao Stari Grad, ustvari originalnog Hvara, koji i sam Petar Hektorović u svojem čuvenom spjevu “Ribanje i ribarsko prigovaranje” titulira kao Stari Hvar. Ondašnjom političkom odlukom Mlečića najstarijem gradskom nukleusu na ovim prostorima ukradeno je ime, plemstvo i biskupsko središte pa je, eto, najstariji grad postao stari, pa tako stari već stoljećima.

Izvan svih značajnih trgovačkih te, u moderno doba, glavnih turističkih ruta, Stari Grad samuje prepušten tramuntoni i snenoj ljepoti vlastite uvale, što su je na tragu tadašnjeg interneta pronašli emigranti s Parosa, na njezinu dnu osnovali grad Pharos, a u njegovu polju zasadili prvu vinovu lozu.

Kolijevka prvog vinskog trsa diči se mnogim intelektualcima i umjetnicima što ih je podojila, odgojila, uzgojila, posvojila. Grad je to, ili gradić, kako hoćete, s najviše akademika po stanovniku u Hrvatskoj.

Bacili sve na jednu kartu
No, grad vjetra, kontemplacije i najstarije poljoprivredne jedinice odlučio je sve svoje jedinstvene i neponovljive karakteristike ispoljiti kroz jedan lik. Podariti svom poštenom i radišnome pučanstvu heroja i spasitelja jer − u gradu u kojemu uvijek puše − otočni život piše crtane romane! I tu se vraćamo na početak priče, na onaj nesvakidašnji oglas koji reklamira novog superjunaka.

− Nije Bevanderman od jučer – kaže nam gospodin Damir Čavić, poznati storogrojski ugostitelj, na terasi njegove konobe “Stari mlin”, dok pijuckamo bevandu u povećem društvu, čekajući da nam se ukaže razlog naše prekomorske putešestvije.

− Nije od jučer, nego od nekidan – uglas upadaju Ivan Domančić i Luka Radišić, Damirovi zaposlenici, prvi vidioci Bevandermanova ukazanja prije koji dan, baš tu u konobi “Stari Mlin”.

− Govore nam najstariji znakovi da se taj Bevanderman, pod raznim sličnim imenima, javlja kroz dugu i slavnu prošlost našega grada – prijekornim pogledom prekida Čavić svoje mlađe kolege te nastavi: – Na jednoj amfori iz doba drevnoga Pharosa nađen je lik letača s amforicom zadjenutom za pojas. Eno je kod Aldota u Muzeju.

Pa i veliki Petar Hektorović, u epištuli svome kolegi Hanibalu Luciću, spominje čudnog svata što im je za večere popio svu bevandu, ostavljajući ostale uglednike žednima, da bi potom, ničim izazvan, hodao okomitim zidovima Tvrdalja, zamislite, a kad su donijeli novu bačvu, izderao se s krovišta ljetnikovca na prisutnog dominikanca: “Popu drop, a meni po’ i po’!”

On živi vječno!
− Ima toga još... – oglasi se stolni čelnik Đorđi Vranjican: − Petar Kuničić je zapisao kako je na brodu kapetana Maroevića, oko otoka Lampedusa, bio neki mornar, naš lokalni Starograjanin, koji je, nakon što je ispraznio jednu bačvu s vinom, a drugu s vodom, skočio u zrak te stao puhati iz sve snage u mlohava jedra i tako ih izvukao iz posvemašnje utihe i bonace u koju je brod zapao danima... Mirakul!

− Baš tako, mirakul! Rekao mi je: “Ja sam Bevanderman!” – govori mladi Ivan Domančić, noseći novu turu: – Stajao je tamo na vratima i tako mi je odgovorio na upit što izvolijeva od ponuđenog menija...

− ...I dodao je “I must lokat!” Jo son se deboto afano – slaže se Luka Radišić.

− Pa taj vaš Bevanderman živi vječno – zaključuje Ivan P., fotograf, gaseći žeđ naiskap: – Pa gdje je dosad? Do kada ćemo ga čekati?

− Ma bogati! Sami ste zaključili − on živi vječno − i što njemu znači ura ovamo, ura tamo? Njegov dan i tako traje 25 sati, tako da je on apsolutno slobodno prohodan kroz vrijeme – visoko podiže čašu Tahir Mujičić: – Bevanderman živi vječno!

− Bevanderman živi vječno! – prihvaćamo svi.

– Jebe se meni – zaklepeče Jakša Klapatalo.

− Ima bit da se to on bio prijavio za prvi Pharos Maraton, al mu VŠ nije dozvolio da se natječe u tajicama. A danas se svjetski rekordi obaraju baš u takvoj uniformi! – ima svoj prilog komunalni Nikša Jurić.

− Dobro, jel netko zna zašto se sada ponovo ukazao, nakon toliko vremena? Ima li neki naročiti razlog? Koliko ga to nije bilo? Zanimaju nas konkretne stva... – nismo uspjeli postaviti pitanje do kraja, prekinuo nas je radosni uzvik čuvenog kipara Dalibora Stošića:

− Evo ga!!!

Odjednom je temperatura na terasi porasla za nekoliko stupnjeva. Svi smo na nogama. Stvarno, evo ga! Fotograf skače u prvi red. No, pred njim se iznenada stvori Zdravko Bojanić i omete mu posao.

− Miči se! – iznervira se Ivan P.

− Moram vas obavijestiti da sam ja osobni odvjetnik gospodina Bevandermana i, štoviše, čuvar njegovog sadašnjeg lika. Daklem, fotografiranje je strogo zabranjeno! Izvolite moju vizitku, možda se dogovorimo. Do tada, za njegov prikaz zadužen je samo Alem – ima odvjetnik Bojanić utakmica u nogama.
Bevanderman uklizava u dvorište na biciklu.

Savršena slika. Rad nogu, stav i stas slika su urođene elegancije, bila ona urođena prije dvije tisuće godine ili uronjena u cisterni vina, u pogonu “Dalmacijavina”, kako kažu neki glasnici. No, dok prolazi uz grmove lavande, ukrase prilaza, sjena zastaje na licu našeg junaka. Bicikl se sapleće sam od sebe i Bevanderman je na podu! Je li to gluma ili slučajno?

− Damire! – ljutiti bariton odzvanja dvorištem i terasom – jeson ti reka da postrižeš ovu levondu?! Znoš da son alergičan no nje!!!

Kratka memorija
Situacija se domalo smiruje. Bevanda je na stolu, Bevanderman gasi žeđ i bijes. Damir Čavić i ekipa zna oko njega.

Počinje priča. Bevandermanov glas rumori odmjereno, ponekad zastaje da nanovo zatuče žedno tijelo i dušu, no sve tečno, polagano, na materinjem lokalnom jeziku.

Možda je on rođen prije više tisuća godina al’, kako sam kaže, njegova je memorija kraća i seže samo u dvadeseto stoljeće. Iz javnoga života i ukazivanja povukao se kad su se pogasile japjenice i lazi počeli uništavati da bi se lavandom kitili, a drača i korov, bušak, prekrili većinu otoka. Bilo mu je žao, no ujedno i drago kada su požari očistili korov, a rat zaustavio ekspanziju lavande.

Sve je on to promatrao iz svojeg sigurnog staništa. Tu i tamo uskočio bi kada je trebalo ispraviti nepravdu, ma vidio je i sam da nitko više ne mari za otok, za njegov Paiz ili Stari Grad, zapao je u depresiju, izgubio izazov... I tko zna do kada bi tako stajao sa strane da se nije pojavio ovaj kostimirani Lavanderman, onaj maskirko iz Jelse, stao mu na bolnu ranu.

Spasit će Vinariju
− Fak levonda, drink bevonda! – zavapio je nedavno i izvukao svoj žuti bicikl te nanovo zajahao vjetar. Smatrao je da je pravi tajming. Ljetu je upravo kraj, a jematva samo što nije počela. Pravo vrijeme za njegove avanture.

No, tek tada, na licu mjesta, uvidio je pravo stanje stvari. Zakleo se da će spasiti Vinariju Stari Grad – njegovo vlastito rodilište, po nekima. Ocijenio je da on može to. Jer je vječan, dok je Lavanderman sezonski turistički radnik, traje samo dva mjeseca u godini.

− Onda ova piva. Svi piju biru, pivo. Niko vino, zaguospu! To se zove okupacija. Non ne dodu reklamirat vino, da je to alkohol, a bira kako ni. Tzv. prehrambeni artikl. Fuj! Jedina dobra reklama je mrtva reklama! – reži Željko Plenković.

− Bevanderman je zaštitni znak najstarijeg koktela na svijetu − bevande – objašnjava Aldo Čavić, upravo pristigli čuvar faroških amfora i direktor Muzeja.

− Vi ne pijete pivo? – usuđujemo se obratiti junaku.

− Somo ujutro. Za oprat zube! – ceri nam se Bevanderman.

− I koji su vam planovi? Sukob s konkurentom, Lavandermanom?

− Jok! Jo son alergičan na otu levondu i ne mogu mu ni blizu. Nek on stoji tamo, na svoje, a jo ću na svoje.

− A drugi planovi?

− Drugo kako parvo, očuvanje ekološke ravnoteže. Sve je išlo uprdec. Biće to veli posol. A za ostalo, ni još vrime za von reć sve. Dojdite pojematvi, tad će bit veće materijola.

− Po jematvi?

− Pojematvi! Ala da. A sa pojte ča oklen ste i arivali!

 

Piše: Franko Petrić
Ilustracija: Alem Ćurin

Izvor: Slobodna Dalmacija"
 

developed by Nove vibracije