Novosti

20. ožujka - svjetski dan kazališta za djecu i mlade


19.03.2009

Svake godine 20. ožujka slavi se SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE. Hrvatski centar ASSITEJ I Hrvatski centar UNIMA ove će godine zajedno slaviti Svjetski dan kazališta za djecu i mlade i Svjetski dan lutkarstva u Vukovaru .20.i 21.03.2009.

KAZALIŠTE ZA DAN DJECJE RIJECI 2009.
Djeca imaju svoj vlastiti prostor i vrijeme.
Nisu uvijek jednaki prostoru i vremenu odraslih.
Tinejdžeri imaju drugi prostor i vrijeme.
Prostor i vrijeme najmlaiđih također se razlikuju.
Prostor i vrijeme određuju dimenziju.
Prostor i vrijeme osnova su ritma.
A ritam je osnova kazališta, kao i života.
U osnovi je komuniciranja, s nama samima i s drugima.
Baviti se kazalištem za djecu bilo koje dobi, ili kazalištem za tinejdžere ili
mlade ljude, znaci ulaženje u nove prostore i vremena.
Znaci iskušavanje novih ritmova radi pronalaženja zajednickog ritma.
Potraga za zajednickim ritmom znaci potragu za neutralnim teritorijem.
Ne za nicijom zemljom, plutacom usred necijeg sukoba.
Za zemljom koja ne pripada nikome, još pošteđenom sukoba, za
slobodnom zemljom.
Za zemljom u kojoj ništa ne treba braniti, u kojoj je moguce konacno
podijeliti nešto s nekim.
Znanje, pitanje, sumnju, cak i osjecaj.
Cesto se kaže da je jedna od najvecih iluzija čovjeka sposobnost da
podijeli svoje osjecaje s drugima.
Da postigne stanje stapanja, snažnog zajedništva.
Kaže se, također, da je to nemoguce u stvarnom životu, osim pri
zaljubljivanju.
Možda možemo biti suosjecajni i živjeti osjecaj blizak nekome drugom,
osjetiti osjecaje istodobno. Osjecaje koji su, u svakom slucaju, razliciti.
Drago mi je što ste sretni, ali nisam 'sretan', nego mi je 'drago'.
Suosjecam dok proživljavate snažan osjecaj.
Mogu biti tužan zbog vaše tuge. Ali to što osjecam nije tuga; to je nešto
drugacije, nešto lakše.
Možda i možemo podijeliti snažan, zajednicki osjecaj, baš poput onoga koji
nas sjedinjuje pri navijanju za športski tim, no teško je podijeliti osoban,
dubok osjecaj.
Rado mislim da je to nedokucivo stanje stapanja jedan od razloga koji je
ljudski rod naveo na potrebu da se bavi umjetnošcu i živi je.
Osobito 'živom' umjetnošcu; umjetnošcu koja iziskuje istodobnu prisutnost
glumaca i publike.
Kao u glazbi, plesu i kazalištu.
U kazališnoj maštariji moguce je podijeliti duboke, te stoga 'stvarne'
osjecaje.
Promatramo li Romea i Juliju zajedno, zajedno možemo cekati da sunce
izađe, znajuci da je vec izašlo.
Biti Julija koja zadržava, ne želeci; ili biti Romeo koji ostaje, znajuci što ce
se dogoditi.
Ako sve alkemije prorade i ako ima istinitosti.
Istinitost je osnovna.
Mislim na istinitost onih koji su svjesni toga da žive u 'slobodnoj' zemlji.
Koja nije ni moja, ni vaša. Zemlja je to prolazaka i susreta.
Istinitost je to one vrste kazališta koje ne slavi glumce i umjetnike,
kazališta u kojemu glumci i umjetnici duboko proživljavaju i to što cine i
priliku koju im je život ponudio: sposobnost stupanja u slobodne zemlje u
kojima je moguce letimice uvidjeti stapanje.
Pri bavljenju kazalištem za djecu ili mlade ljude, bez obzira na njihovu dob,
slobodna zemlja cesto je vidljiva. Zato što 'oni' imaju svoj vlastiti prostor i
vrijeme. Ne možemo ih ograniciti našom dimenzijom, trebali bismo
pokušati pokrenuti se i potražiti novi ritam.
Ritam susreta. Ritam nastao pokušajima da se upoznaju drugi i
upoznavanjem drugih, njihove jedinstvenosti, njihove razlicitosti.
To je jedna od mnogih i najvažnijih odlika kazališta za djecu.
Koje nije 'manje važna' vrsta kazališta, nego mjesto dubokog umjetnickog i
ljudskog istraživanja.
Jer djeca imaju pravo na međudjelovanje s odraslima koji ih poštuju kao
ljudska stvorenja.
Umjetnost i kazalište mogu predstavljati zemlju u kojoj su susreti moguci, u
kojoj se drugi prostori i druga vremena mogu ispreplitati, prepuni
zacudnosti, omogucujuci nam dotaci strune naše najdublje osjecajnosti.
Roberto Frabetti
glumac, redatelj i kazališni pisac
 

izvor: assitej.hr           

developed by Nove vibracije