Novosti

Orco oluja nad Sunčanim Hvarom


22.01.2009

NEJASNI PRIVATIZACIJSKI POSLOVI

Ekonomski stručnjaci i ljudi dobre volje dobro su znali i upozoravali da ne može uroditi dobrim plodovima posao na temelju ugovora koji nije transparentan i koji zanemaruje nepravdu počinjenu nacionalizacijom hvarskih hotela prije nekoliko desetljeća.

Proteklih mjeseci se upozoravalo da nešto nije u redu s ugovorom koji je Sunčani Hvar potpisao s Orco-grupom, a unatoč dobronamjernim upozorenjima odgovorni nisu reagirali.

Problem je nacionalizacija hotela i zemljišta na kojemu su pojedini hoteli izgrađeni

Nakon ne tako davne izjave jednog visokog državnog dužnosnika da novinari pišu samo o negativnostima u privatizaciji, a ne pišu o uspješnim slučajevima privatizacije, pritom spomenuvši Sunčani Hvar kao vrlo uspješno obavljeni posao po modelu javno privatnog partnerstva, uistinu smo se bili ponadali da će konačno Sunčani Hvar krenuti putem obnove i prosperiteta. Međutim, ekonomski stručnjaci i ljudi dobre volje dobro su znali i upozoravali da ne može uroditi dobrim plodovima posao na temelju ugovora koji nije transparentan i koji zanemaruje nepravdu, počinjenu nacionalizacijom hvarskih hotela prije nekoliko desetljeća. Od toga vremena do danas nacionalizirana imovina nekih od hvarskih hotela nije vraćena izvornim vlasnicima, a država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju s tom imovinom trguje i sklapa ugovore na štetu izvornih vlasnika, bivših i sadašnjih djelatnika, kao i grada Hvara koji je također na razne načine sudjelovao u stvaranju tvrtke Sunčani Hvar. Međutim znanje stručnjaka i mudrost ljudi dobre volje nisu pomogli da se „slučaj Sunčanog Hvara“ riješi na zadovoljstvo izvornih vlasnika, djelatnika i grada, jer oni koji bi trebali slušati „glas naroda“, od kojega su izabrani da štite njegove interese, očito niti slušaju niti se osvrću na činjenice.

Upitan ugovor

Najbolji primjer takvoga ponašanja događao se proteklih mjeseci kada se upozoravalo da nešto nije u redu s ugovorom koji je Sunčani Hvar potpisao s Orco-grupom, a unatoč dobronamjernim upozorenjima odgovorni ili nisu reagirali ili su tvrdili suprotno. Primjerice predsjednik države Stjepan Mesić prije četiri mjeseca izjavio je predsjedniku uprave Sunčanog Hvara i regionalnom direktoru Orco-grupe za jugoistočnu Europu: „Sada vidim da sve što se piše o Orco – grupi i Sunčanom Hvaru nije istina. Stali ste iza onoga što ste obećali i to ispunjavate.“ Tom prigodom predsjednik je Orco-grupi obećao i svoju potporu. Ako usporedimo ovu izjavu našeg predsjednika države i naslove koje smo proteklih dana mogli pročitati u našim novinama, zaista se moramo zapitati o čemu je riječ, a spomenuti naslovi glase: Kolaps Orca, Stečaj na vratima Sunčanog Hvara, Orco zadužio Sunčani Hvar 400 milijuna kuna, Zagrebački Inpro je na splitskom trgovačkom sudu zatražio stečaj Sunčanog Hvara itd.

Osim ovih alarmantnih naslova treba znati da je nedavno podnesena kaznena prijava protiv Vlade Republike Hrvatske, Fonda za privatizaciju, Orco-grupe i Sunčanog Hvara od Udruge izvornih vlasnika hotela u Hvaru „Forani“, skupine građana Hvara, bivših i sadašnjih zaposlenika Sunčanog Hvara i Udruge „Eko sunčani otoci“ i s tim u svezi upućeno je otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske u kojemu se traži da Vlada hitno raskine sve protuzakonite, protuustavne i za državu, za grad Hvar i za sve građane grada i otoka Hvara štetne ugovore zbog mnogih nezakonitih radnji prilikom sklapanja ugovora s Orco-grupom, koji nije ispunio najvažnije točke iz ugovora, a dodatno je svojim nesavjesnim, megalomanskim i neprofesionalnim poslovanjem doveo tvrtku u katastrofalno stanje, tako da su je u posljednje četiri godine zadužili za 400 milijuna kuna, više nego što je trenutačno tržišna vrijednost cijele tvrtke.

Do danas nacionalizirana imovina nekih od hvarskih hotela nije vraćena izvornim vlasnicima, a država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju s tom imovinom trguje i sklapa ugovore na štetu izvornih vlasnika, bivših i sadašnjih djelatnika, kao i grada Hvara.

Uistinu je neshvatljivo da se odgovorni već nekoliko godina „poigravaju“ s djelatnicima Sunčanog Hvara, s ljudima koji su stvarali tvrtku, s vlasnicima dijela imovine hvarskih hotelskh i ugostiteljskih nekretnina te sa svim građanima Hvara koji Sunčani Hvar smatraju na određeni način i svojim vlasništvom, jer je generacijama gotovo čitavi grad sudjelovao u stvaranju tvrtke, koja je ponos ne samo grada nego i Hrvatske. Stoga po ne znam koji put treba podsjetiti odgovorne političke i gospodarske strukture i javnost na neke činjenice koje bi trebale biti temelj za konačno pravedno rješenje ovog žalosnog slučaja.

Tri činjenice

Tko barem donekle poznaje povijest stvaranja Sunčanog Hvara, dobro zna da stvarna vrijednost tvrtke nije nastala od ljepote mora, sunca, klime, arhitekture i okoliša nego su tu vrijednost najvećim dijelom stvorili ljudi, i to Hvarani radom, sposobnošću i nemjerljivim odricanjem u posljednjih četrnaest desetljeća. Upravo stoga Hvar je s ponosom protekle godine proslavio 140. obljetnicu organiziranog turizma. Tu činjenicu prodavači tvrtke i oni koji se smatraju sadašnjim vlasnicima njezinih vrijednosti očito zaboravljaju i zanemaruju. Druga okolnost, koja se pri privatizaciji, odnosno prodaji, ne uzima u obzir je činjenica da je svojedobno grad besplatno ustupao, odnosno darivao tvrtki gradsko zemljište za gradnju hotela i drugih objekata u dobroj vjeri da će to darovano zemljište na neki način uvijek biti u gradskom vlasništvu, odnosno da će služiti interesima svih građana. Ako dakle nešto pripada gradu i građanima, ni u kojem slučaju ne može pripadati trenutačnoj „garnituri“ na vlasti, niti trenutačnoj, niti bilo kojoj budućoj.

Treća važna činjenica, kad je u pitanju ne samo Sunčani Hvar nego i svi hotelski kapaciteti na našim otocima i obali, problem je nacionalizacije hotela i zemljišta na kojemu su pojedini hoteli izgrađeni. O tome se problemu nerado govori i rado ga se zaobilazi, a i te kako bi o tome trebalo voditi računa radi ispravljanja starih nepravdi. Ako se samo tri spomenute činjenice uzmu u obzir pri sklapanju ugovora o privatizaciji, lako je zaključiti da bi u svakom slučaju poput Sunčanog Hvara većinski vlasnici trebali biti zaposlenici i Grad. Samo onaj dio dionica koji ne bi pripadao gradu i zaposlenicima mogao bi ići na tržište, odnosno u prodaju. Da se tako radilo, bile bi izbjegnute razne dosadašnje afere i skandali, kao i počinjenje novih nepravdi, koje ne bi bile ništa blaže od svojedobne nacionalizacije i konfiskacije. Nikakav zakon, a još manje moral, ne mogu nam dopustiti da prodajemo znoj, trud i odricanja mnogih naraštaja prije nas, koji su stvorili ono što s razlogom smatramo nacionalnim blagom. Pritom treba naglasiti da nacionalno blago nije isto što i „državno vlasništvo“.

To nije roba

Sunčani Hvar, kao i sve tvrtke od nacionalnog interesa, nisu i ne mogu biti „obična roba“ koja se iznosi na tržište, pa tko da više, njegova je „roba“. Najveća vrijednost tih tvrtki su ljudi koji su stvarali vrijednosti za sebe, svoje potomke, svoju lokalnu zajednicu i za čitavo društvo. Svaki zakon s tim u svezi trebao bi na temelju strateškog programa razvoja u prvom redu zaštititi te ljudske vrijednosti za dobrobit sredine u kojoj se pojedina tvrtka nalazi, a na taj način štitio bi i nacionalne interese. Nadamo se da je još uvijek moguće postupiti u tom duhu i dokle god se to ne učini slučaj „Sunčani Hvar“ vapit će za konačnim pravednim rješenjem.

Tekst: Tin KOLUMBIĆ


 

developed by Nove vibracije