Turizam

Počeci turizma u Starom Gradu


Ako se može vjerovati interpretacijama djela “Argonautika” grčkog pjesnika Apolonija s Rodosa, prvi turistički posjetitelji otoka Hvara bili su mitski argonauti, koji su putujući tada poznatim svijetom, u potrazi za zlatnim runom kralja Eeta, početkom drugog tisučljeća prije Krista, posjetili otok Hvar opisavši ga kao “ljupku Piteju”. Nešto kasnije, krajem šestog stoljeća prije Krista, otok je posjetio grčki pjesnik i filozof Ksenofan. Njegov posijet bio je znastvene naravi (pretpostavlja se da je oko današnje Vrboske otkrio okamine riba), stoga se upravo Ksenofana smatra začetnikom znastvenog turizma na otoku Hvaru.
U klasičnom i kasnoantičkom razdoblju, turizam se na ovom području poistovijećuje s ladanjskim turizmom. Grade se gospodarska imanja, smještena u prekrasnim hvarskim uvalama a su one bile popularno odredište tadašnjih posjetitelja otoka Hvara. Srednjovjekovni europski turizam bio je uglavnom hodočasničkog tipa, pa se takav trend odrazio i na hvarski turizam. Zbog pogodnog pomorskog položaja, Hvar je bio ukjlučen u hodočasničku rutu Venecija-otok Hvar-Jaffa. Međutim hodočasničko putovanje nije se održalo duži period, najvjerojatnije zbog dugog, neduobnog putovanja ali i skupog putovanja. Tijekom XVIII I XIX stoljeća raste zanimanje prema prirodoslovnim, etnografskim, arheološkim, općenito kulturno- znanstvenim istraživanjima i upoznavanjima. Upravo je otok Hvar na tim područijma bio vrlo zanimljiv te ga posijećuju mnogi znanstvenici I prirodoslovci. Tako se taj period turizma može slobodno nazvati “period znanstvenog turizma” na otoku Hvaru. Također započinju
i važna klimatološka istraživanja, čiji su rezultati pokazali izvrsna svojstva hvarskog podneblja za lječenje raznih bolesti a naručito bolesti dišnih organa. Zahvaljujući poduzetnom zaljubljeniku u otok Hvar, botaničaru Franzu Ungeru iz Graza, rodila se ideja o osnivanju “Higijeničkog društva
Hvar”. Upravo osnivanje takvog društva potaknuo je početak turističkog razvoja Starog Grada, te je 1920. otvoren prvi hotel u Starom Gradu nazvan “Mosorska vila”. Hotel je imao petnaestak soba, restoran te nekoliko gradskih restorana. U uvali Sv. Jerolim uređuje se gradsko kupalište, a 1929. tiskan je i prvi vodić grada, kojeg je izdalo „Društvo za poboljšanje i unaprijeđenje Starog Grada". Stari Grad je prvenstveno promicao svoju drevnu prošlost i arheološku baštinu, nastavljajući tradiciju arheološkog turizma.

U periodu 60-tih godina prošlog stoljeća intezivno se investira u turizam, ponajprije izgradnjom novih hotela i privatnih kuća, i na taj način se prekida stagnacija turističkog razvoja koja je počela nakon Drugog svjetskog rata i trajala sve do 1960. Tada su u Starom Gradu izgrađeni
hoteli «Helios» 1964.godine, bungalow Helios 1965., Adriatic 1965., Arkada 1976., Kamp i bungalow Jurjevac 1983., bungalow Trim 1986. Početkom devedesetih godina, zbog Domovinskog rata, te sredinom
devedesetih, zbog geopolitičke nestabilnosti na ovim prostorima, Stari Grad više nije poželjna turistička destinacija. Intezivan razvoj turizma prestaje te takvo stanje traje do kraja devedesetih, kada se politička situacija u zemlji smiruje, te se ponovno stvara image, kako Hrvatske tako i Starog Grada, kao poželjne turističke destinacije, koja stvara svjetske turističke trendove te je jak konkurent svim ostalim turističkim destinacijama na Sredozemlju. Gotovo 100 godina kontinuiranog
i organiziranog turističkog razvoja suštinski su usmjerili opći gospodarski i društveni život Starog Grada, te je turizam postao glavnim pokretačem svih aktivnosti u Starom Gradu.

developed by Nove vibracije